ŠTO JE TO HEPATITIS?

Odjel na kojem leže oboljeli od hepatitisa je prilično živ. Mnogi pacijenti ne leže sve vrijeme, nego izlaze iz soba, šeću hodnikom i ponekad izlaze pred zgradu. Obzirom na prirodu bolesti i slabo poznavanje činjenica o njoj u društvu uopće, međusobno druženje bolesnicima, osim ubijanja vremena, donosi nova saznanja. Moje znanje o hepatitisu bilo je vrlo ograničeno – virus, jetra, krv, zaraza. Kraj priče.

Dok sam očigledno bezglavo lutala hodnikom, zaustavila me mlada djevojka i suosjećajno pitala jesu li mi nalazi pozitivni. Ne znam ni je li dočekala moj odgovor, gurnula mi je u ruku knjižicu o hepatitisu. Sjećam se da je rekla: „Neki kažu da je to malo gore od HIV-a, neki kažu da nije“.

„Dobro“, zaključila sam, „ovo je prvo što sam čula o tome“. Ne želim paniku, mora da negdje postoje vjerodostojniji podaci. Uostalom, i s time se nekako živi.

Nina

30 GODINA

„Imate hepatitis C“ – mirno i ozbiljno lice liječnice čekalo je moju reakciju. Njezin ugodan, tih glas budi mi nejasnu nadu, ali velika težina u zraku može se već opipati.

„Što ću sada?“ Postavljam najlogičnije i najgluplje pitanje koje vjerojatno svakom oboljelom najprije padne na pamet.

„Pokušat ćemo liječenje“, kaže, a ja pomislim kako ovo nije prilika za mene ako uspjeh i pojam „pokušaja“ uključuje sreću.

„Međutim, vrlo je mali broj jedinica u krvi“, dodaje liječnica i meni to zvuči kao dobar podatak., jer se po tome vidi da sam zaražena tek nedavno.

Iz ambulante izlazim u šoku, bauljam hodnikom prema izlazu i u glavi mi odzvanja: „30 godina“ - odgovor liječnice na moje pitanje koliko mogu izdržati bolesna. Računam: „Sin će mi tada imati preko četrdeset“ i to me umiruje jer moći će bez roditelja. „U tim sam godinama ja upravo sada i dovoljno sam stara da mogu sve podnijeti“, razmišljam. „Dovoljno stara da znam da čovjek puno toga podnese, još više nego što je ikada pomislio da može“.

Nina

http://www.zagreb.hepatos.hr/

ZNAM

Nalazi trebaju biti gotovi kroz nekoliko dana. „Nekoliko“ je vrlo relativan pojam dok čekate. Prolaze znatno brže kad se ne radi o vašoj koži. Točnije jetri – budimo precizni.

Opet teško prolaze večernji sati. Sin mi spava, a ja hodam po kući i stotine misli mi se nepovezano vrte po glavi. Palim televizor i pokušavam se fokusirati na emisiju: Denis Latin govori o hepatitisu C. Ne želim to slušati (meni to ne treba) i gasim ga.

Ujutro ne mogu ići na posao. Neispavana sam, umorna i nikako koncentrirana (danas bi nalazi konačno mogli biti gotovi). Pospremit ću kuću, bavit se nečim što mogu obavljati mehanički i vrijeme će mi lakše proći. Ali misli mi se neprestano vraćaju na nešto što ne želim izgovoriti. Opet palim televizor da mi odvuče pažnju i ne mogu vjerovati: na televiziji repriza Latinice o hepatitisu. Ako ste skloni čitanju znakova po putu – ovo je bila previše loša poruka.

Točno u podne zvali su iz bolnice. Ne sjećam se točno kako sam došla do gore, ali mislim da sam tada već znala.

Nina

SLABA SREĆA

Ne osjećam se dobro. Ne znam što mi je, ali nisam to ja. Kao da nisam u svom tijelu, ne prepoznajem ga i ne osjećam ga. Sve je oko mene čudno lelujavo, ništa me ne boli, ali ne sluti na dobro. Ipak još uvijek to ne povezujem s naporom koji osjećam pri svakom kretanju.

Za pola sata moram krenuti na teren. Šef mi je dao ključeve od automobila, ali odjednom odlučujem da ću najprije svratiti liječniku. Nisam tip koji pazi na sebe, pa takva odluka i samu mene iznenađuje.

Zarazna je bolnica na mene uvijek ostavljala izrazito human dojam, pa je i tada moj prvi odabir. Vade mi krv i traže moj broj telefona, pa mogu otići obaviti službeni zadatak. Krajem radnog dana vraćam se u ured, a na stolu me čeka poruka iz bolnice da se hitno javim. I tako, evo me opet na Mihaljevcu, a liječnik, koji je jutros bio na odjelu, pita što me boli.

     „Ništa“, odgovaram i još se nadam da su nalazi u redu.

„Znate li zašto ste u hepatalnoj ambulanti?“

„Jer ste ovdje danas dežurni, pretpostavljam“.

„Ne, nego imate mononukleozu ili, ako ste slabije sreće, hepatitis.“

Ovo sa srećom nije mi simpatično, zadnje vrijeme me slabo prati, pa ga molim da najprije provjeri te markere. Nelagodan osjećaj straha lagano mi se budi u dnu želuca. Koliko dana će proći dok ne čujem presudu?

Čekanje nalaza najgori je dio mojeg života koji pamtim iz perioda vezanog uz hepatitis.

Nina

MOJ HEPATITIS - UPOZORENJE

 Upisala sam poslijediplomski studij. Nije važno što sam prošla četrdesetu. Nisam o tome razmišljala kao o životnoj želji jer niti poslije rata nije bilo prilike za to, ali dobro će mi doći mlađe društvo. Moj posao me svakodnevno drži u napetom okruženju - stalno nas netko napada, od političara do stranaka u postupcima. Veseli me da ću barem dio dana slušati nešto pozitivno i konačno tako napraviti nešto za svoju dušu.

Danas je prvi dan predavanja. Na oglasnoj ploči gledam raspored – predavanje je na trećem katu. Jedva stižem do gore, tri puta sam morala zastati i mislim: što mi je ovo trebalo, stvarno sam prestara za to. Istina je, nešto sam teža nego inače jer zadnje vrijeme manje hodam, ali ako se ne mogu niti popeti, kako ću onda studirati?

Tek puno mjeseci kasnije sjećam se ovog razmišljanja i smijem se sama sebi. Sada znam da mi je bolesna jetra priječila napor. Osim kože, ona je najveći organ u tijelu i kada se muči, troši svu raspoloživu energiju. Moj osjetni napor pri penjanju bio je rezultat akutnog upalnog procesa, a ne pomanjkanja kondicije. Bio je to prvo upozorenje, prvi znak mojega hepatitisa, no tada ga, naravno, nisam mogla prepoznati.

Nina

TKO SAM.... ?

Hrvatska udruga liječenih i oboljelih od hepatitisa “Hepatos"- Podružnica Grad Zagreb i Zagrebačka županija, (skraćeni naziv: HULOH Hepatos - Zagreb) je humanitarna, nevladina i nestranačka organizacija osnovana u Zagrebu 26. srpnja 2006. godine s osnovnim ciljem pružanja pomoći oboljelima od hepatitisa.

 Cilj
pružanje pomoći oboljelima od hepatitisa, te njihovim obiteljima.
Organiziranje raznih oblika tečajeva, uspostavljanje i održavanje neposrednog kontakta oboljelih s medicinskim i drugim stručnjacima s područja zdravog života, radionice i interaktivni sadržaji i predavanja, poticanje znanstveno-istraživačkog rada.
Učestala psihosocijalna pomoć i podrška, u tu svrhu otvoren je i ova blog heheheHEPATOS.

Oboljeli od virusnih hepatitisa nerado javno istupaju, diskriminacija, predrasude, optužbe obitelji, odbacivanje radne sredine, tračevi, povezivanje s rizičnim ponašanjem neki su od razloga skrivanja bolesti i samozatajnosti...

Nisu svi zaraženi virusnim hepatitisom osobe s rizičnim ponašanjem, neki su bolest "stekli" tijekom intervencija u zdravstvenim ustanovama prije devedesetih, dok se je o njoj još malo znalo...

heheheHEPATOS je Vaš glas...

potražite nas na lokacijama:

https://www.facebook.com/udrugahepatos.podruznicazagreb

https://plus.google.com/u/0/104284667277683629829/posts

http://www.zagreb.hepatos.hr/


ili nam jednostavno pošaljite e-mail:

hepatos-zagreb@hepatos.hr

 Neka tumačenja broja 12:

- u numerologiji je to broj prolaznosti vremena i promjene.
- u mnogim tumačenjima je dvanaestica broj žrtve, mučeništva i osame...
- 12, dodekaedar, dvanaestostranična prizma savršeno je geometrijsko tijelo, nagovještaj svemira i predgrađe Raja.
- 12 je apostola, 12 kamenova iz Jordana, 12 žrtvenih kruhova, 12 mjeseci, 12 znakova Zodijaka i slično.
- ili svaki dvanaesi stanovnik zemlje ima šanse da mu padne klavir na glavu...
- procjenjuje se da svaka dvanaesa osoba ima kronični hepatitis B ili C

"Nove mogućnosti u liječenju KHC-a: Osigurajmo bolju budućnost našim bolesnicima!"

Dana 12. ožujka 2014. prisustvovali smo Edukacijskom skupu: "Nove mogućnosti u liječenju KHC-a: Osigurajmo bolju budućnost našim bolesnicima!" koji se održavao 12. i 13. ožujka 2014. u Zagrebu u Hotelu DoubleTree by Hilton pod pokroviteljstvom firme Janssen Johnson&Johnson d.o.o.

Teme i panelisti prvog dana izlaganja 12. ožujka kojem smo prisustvovali:

Teret hepatitisa C: epidemiologija, morbiditet i mortalitet
Prof. dr. sc. Aleksandar Včev, dr. med, Klinika unutarnje bolesti KBC Osijek

Komplikacije KHCT kroničnog hepatitisa C
Marina Premužić, dr. med., Zavod za gastroenetrologiju i hepatologiju, KBC Zagreb

Inhibitori proteaze novi standard liječenja
Prof. dr. sc. Adriana Vince, dr. med., Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", koja je ujedno i voditelj dvodnevnog skupa.

Drugog dana  govorilo se o novim trendovima u liječenju kroničnog virusnog hepatitisa C, a uz već prethodno spomenutu voditeljicu panelisit su bili:

Prof. dr. sc. Marko Duvnjak, dr. med., Klinika za unutarnje bolesti, KBC Sestre milosrdnice
Doc. dr. sc. Irena Hrstić, dr. med., OB Pula
Dr. sc. Suzana Ožanić Bulić, dr. med., Klinika za dermatologiju, KB Sestre milosrdnice
Dr. sc. Ivan Kurelac, dr. med., Klinika za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević"
Doc. dr. sc. Igor Filipčić, dr. med., Klinika za psihijatriju , KBC Zagreb
Nadia Komparić, dr. med., Djelatnost za unutarnje bolesti, OB Pula
Prof. dr. sc. Peter Buggisch, MD, Head of liver unit, I? - Institut für Interdisziplinäre Medizin, Hamburg
Prof. dr. sc. Davor Štimac, dr. med., Klinika za internu medicinu, KBC Rijeka
Prof. dr. sc. Boris Lukšić, dr. med., Klinika za infektivne bolesti , KBC Split

Zabrinjavajuća je činjenica kojom se predviđa da bi dosadašnjim tempom brige, posljedice kroničnog virusnog hepatitisa mogle eskalirati oko 2020. do 2030. godine visokim postotkom mortaliteta uslijed ciroze i karcinoma jetre.

S obzirom na dostupnost terapija i visoki postotak izliječivosti HCV-a i do 80%, nastavno pridonose smanjenju šteta i prethodno navedenih posljedica, što dugoročno, kroz desetak godina smanjuje ukupne zdravstvene troškove i povečava radnu sposobnost izliječene populacije.

Još novijim terapijama HCV- a koje su u razvoju, predviđaju se odgovori i do 90%. 
HZZO odobrava dvojnu terapiju pacijentima koji se do sada nisu liječili, te novootkrivenim i trojnu terapiju koja je na bolničkim listama, za pacijente koji se nisu prethodno uspjeli izliječili dvojnom terapijom.
Za određivanje terapije više nije neophodna biopsija jetre, već se uvažava i nalaz elatografije, te je dob za određivanje terapije HCV-a produljena na 18 do 70 godina života, prema individualnom pristupu pacijentu.

Podatak da u Hrvatskoj ima oko 4.000 djece s kroničnim virusnim hepatitisom C svakako je zabrinjavajući i potiče na djelovanje, kako struku tako i udruge pacijenata da svojim zagovaranjem osiguraju što bolju skrb oboljelima.

Zaključak:
Važno je testirati se,
suočiti i što ranije krenuti s liječenjem,
te tako spriječiti posljedice.