ŠTO MI MOŽE VIRUS? - premijera predstave / suradnja Hepatos-Zagreb i Teatar G

U subotu, 15. studenog 2014. godine, na europskoj manifestaciji Noći kazališta, u Kinu Forum, Studenskog doma Stjepan Radić, premijerno je prikazana  edukativna predstava za mlade „Što mi može virus?", nastala u produkciji i suradnji Teatra G i HULOH Hepatosa - Podružnica Zagreb.

Autor teksta Branko Ružić, a predstavu su režirali i izveli članovi ansambla Teatar G: Zoran Babić, Monika Haraminčić, Ana Alfirev, Sven Lendo, Iva Šoškić, Ivan Stamenković, Eduard - Edi Jerković, Lejla Jerković.

Predstava govori o posljedicama rizičnog ponašanja mlade djevojke Lucije koja se zarazila virusom hepatitisa C i osim s bolešću, bori se i s raznim predrasudama društva. Autor predstave uspio je o ovoj ozbiljnoj bolesti progovoriti s puno humora koji razbija strah i misterioznost, izruguje primitivizam, ali i nudi korisne informacije koje će mlađa publika lakše usvaja na ovaj način.

 

Uz korisnike Studenskog doma, pozvane srednjoškolce, predstavu su pogledali i predstavnici državnih i javnozdravstvenih institucija:

Draženko Pandek, saborski zastupnik;

Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. A. Štampar: Voditeljica Centra za preventivnu medicinu, te Pomoćnica ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite prim. mr. sc. Branislava Resanović, dr. med.; Voditeljica laboratorija za serološku dijagnostiku pri Odjelu za spolno i krvlju prenosive bolesti Jasna Knežević, dr.med.;

Gradski ured za zdravstvo Grada Zagreba, Odsjek za promicanje zdravlja Marijana Prevendar.  

Predstava će se kroz razne izvanučionočne nastave ponuditi osnovnim i srednjim školama na području Grada zagreba i Zagrebačke županije, te tim putem djecu i mlade informirati o problemu i prevenciji hepatitisa.

Osnovna misao je da se hepatitis, kao i mnoge druge bolesti, ne događa nekom drugom, ili nekom tko je to “zaslužio”, već se može dogoditi bilo kome.

Ciljana skupina (mladi) su nažalost uz intravenozne ovisnike i promiskuitetne osobe, najrizičnija skupina zbog svog ponašanja (eksperimentiranje s drogama, seksualnošću, alkoholom, tetovaže, piercing...). 

Poruka nije "nemojte to raditi", nego "kad to već radite, barem pripazite da ne pokupite nešto čega ćete se teško riješiti u životu,  ako uspijete uopće". 

Predstavu kao i istoimeni projekt financijski podupire Grad Zagreb i Zagrebačka županija.

ŠTO MI MOŽE VIRUS?

U subotu, 15. studenog 2014. godine, na europskoj manifestaciji Noći kazališta, u Kinu Forum, Studenskog doma Stjepan Radić, premijerno je prikazana edukativna predstava za mlade "Što mi može virus?", nastala u produkciji i suradnji Teatra G i HULOH Hepatosa - Podružnica Zagreb. 

Autor teksta Branko Ružić, a predstavu su režirali i izveli članovi ansambla Teatar G: Zoran Babić, Monika Haraminčić, Ana Alfirev, Sven Lendo, Iva Šoškić, Ivan Stamenković, Eduard - Edi Jerković, Lejla Jerković.

Predstava govori o posljedicama rizičnog ponašanja mlade djevojke Lucije koja se zarazila virusom hepatitisa C i osim s bolešću, bori se i s raznim predrasudama društva. Autor predstave uspio je o ovoj ozbiljnoj bolesti progovoriti s puno humora koji razbija strah i misterioznost, izruguje primitivizam, ali i nudi korisne informacije koje će mlađa publika lakše usvaja na ovaj način. 

Uz korisnike Studenskog doma, pozvane srednjoškolce, predstavu su pogledali i predstavnici državnih i javnozdravstvenih institucija:
Draženko Pandek, saborski zastupnik; 

Nastavni zavod za javno zdravstvo dr. A. Štampar: Voditeljica Centra za preventivnu medicinu, te Pomoćnica ravnatelja za kvalitetu zdravstvene zaštite prim. mr. sc. Branislava Resanović, dr. med.; Voditeljica laboratorija za serološku dijagnostiku pri Odjelu za spolno i krvlju prenosive bolesti Jasna Knežević, dr.med.;

Gradski ured za zdravstvo Grada Zagreba, Odsjek za promicanje zdravlja Marijana Prevendar.
Predstava će se kroz razne izvanučionočne nastave ponuditi osnovnim i srednjim školama na području Grada zagreba i Zagrebačke županije, te tim putem djecu i mlade informirati o problemu i prevenciji hepatitisa.

Osnovna misao je da se hepatitis, kao i mnoge druge bolesti, ne događa nekom drugom, ili nekom tko je to "zaslužio", već se može dogoditi bilo kome.

Ciljana skupina (mladi) su nažalost uz intravenozne ovisnike i promiskuitetne osobe, najrizičnija skupina zbog svog ponašanja (eksperimentiranje s drogama, seksualnošću, alkoholom, tetovaže, piercing...).

Poruka nije "nemojte to raditi", nego "kad to već radite, barem pripazite da ne pokupite nešto čega ćete se teško riješiti u životu, ako uspijete uopće".

Predstavu kao i istoimeni projekt financijski podupire Grad Zagreb i Zagrebačka županija.

"ŠTO MI MOŽE VIRUS?"

     

STUDENI 2014

15

"ŠTO MI MOŽE VIRUS?"  
Autor: Branko Ružić

NOĆ KAZALIŠTA  - 15. studenog 2014. u 20:00
TEATAR G i HULOH HEPATOS - PODRUŽNICA ZAGREB

Kino Forum - Studenski dom Stjepan Radić

Predstava je

besplatna

za korisnike.

Poznato nam je da:

• Svaki 12 stanovnik Zemlje boluje od kroničnog hepatitisa B ili C
• Skoro 500 milijuna ljudi širom svijeta ima kronični virusnihepatitis B ili C
• Taj broj je 10 puta veći od broja oboljelih od HIV/AIDS-a
• Hepatitis B ili C je biti fatalan za 1.4 milijuna ljudi godišnje, što je na istoj razini kao i smrtnost od AIDS-a
• Svaki treći čovjek na svijetu bio je izložen jednom ili oba virusa
• Većina od 500 milijuna zaraženih to i ne zna 
• Prema službenim podacima u Republici Hrvatskoj najmanje 65 000 osoba ima kronični virusni hepatitis B ili C

Dakle, predstava čiju premijeru možete pogledati u gore navedenom terminu, se zove "Što mi može virus?", u produkciji Teatra G (umjetnička organizacija) i HULOH Hepatosa - Podružnica Zagreb. Radi se o edukativnoj predstavi za mlade o virusnom hepatitisu (edukacija, prevencija, destigmatizacija...)
Alarmantni su statistički podaci koji prate ovaj problem (pola milijarde ljudi na svijetu ima hepatitis B i C, od toga milijun i po umre svake godine; svaki treći čovjek na svijetu dođe u kontakt s virusom hepatitisa B i C; za usporedbu, "samo" 35 milijuna ljudi ima AIDS, a neizmjerno više se u društvu zna o AIDS-u u odnosu na virusni hepatitis.
Ciljana skupina (mladi) su nažalost uz intravenozne ovisnike i promiskuitetne osobe, najrizičnija skupina zbog svog ponašanja (eksperimentiranje s drogama, seksualnošću, alkoholom, tetovaže, piercing...) To je razlog zašto je nastala ova predstava. Poruka nije "nemojte to raditi", nego "kad to već radite, barem pripazite da ne pokupite nešto čega ćete se teško riješiti, ako uspijete uopće" (ovisno a agresivnosti virusa, neki oblici virusnih hepatitisa su neizlječivi).

"Svake tri minute na cestama širom svijeta jedno dijete izgubi život."

Tako je završavalo "Ponašanje u prometu", predstava koja je pokrenula stvaranje Malog splitskog kazališta, koji su prvi pokrenuli predstavu "Što mi može virus?" u Hrvatskoj prije par godina, te za nju bili i nagrađivaninagradom Mali Marulić i stipendijom Adris grupe.

"Svaki treći čovjek u svijetu dođe u kontakt s virusom hepatitisa."

Tako završava predstava "Što mi može virus?", (Autor teksta je hrvatski dramski pisac Branko Ružić (Midnight Magnolia-London), dramaturg i scenarist Dobre namjere, Bitange i princeze, filmski hit Izgubljeni princ (Larin izbor). koju režiraju i  izvode članovi ansambla Teatra G.

A ona govori: o bolesti, o smrti, životu, zidovima među ljudima, granicama, iluzijama, prolaznosti, odustajanju, neodustajanju, tišini, bezizlaznosti, beznađu, usamljenosti i samoći, predrasudama, strahu, neznanju, izdaji; o ljubavi, trajanju, pobuni, slobodi, idealima, hrabrosti, izazovu, vjeri, ogoljelosti, izdržljivosti, odanosti, a nadasve, o zajedništvu, o prihvaćanju, te o nadi i sve to s puno, puno humora i smijeha, kako bi bila što prihvaljivija mladoj publici.

ZAŠTO OVA PREDSTAVA?

Postoje dokazi širom svijeta da bi izlet u sumnjive kozmetičke, pedikerske, tattoo salon, brijačnice mogao prenijeti neke infekcije, uključujući i hepatitis B i C. 
Ovom pričom pokušavamo skrenuti pažnju, te dobiti jasniju sliku koliko rizična njega ljepote i nepažljivost, osobito mladih, može biti.  Iako ne postoji velika opasnost, rizik prijenosa hepatitisa kroz manikure, pedikure, brijačnice, tetoviranje, piercing postoji.
Postoji potencijalna opasnost od prenošenja virusnog hepatitisa preko nekih od najčešćih instrumenata-alata korištenih za te djelatnosti. Od posebne važnosti su oštri metalni predmeti, te pribor koji može doći u doticaj s krvlju (četkice, zdjele za prste, kotlići za stopala, puferi, britvice, grickalica, škare, igle za akupunkturu, tetoviranje, piercing...), osobito ako se u salonima ne koristi jednokratan pribor i pravilna sterilizacija.
Znanstvenih istraživanja o prijenosu hepatitisa B i C u salonima za njegu je vrlo malo. No, ono za što ne postoje studije ne znači da ne teba alarmirati. Na primjer, prije nekoliko godina, talijanski znanstvenici su otkrili da više od jedne na svakih deset slučajeva infekcije hepatitisom C u jednoj zajednici može se pratiti do kozmetičkih tretmana, (kao što su manikura, brijačnice, tetoviranje, piercing.)



Zahvaljujemo pokroviteljima programa/projekta, bez čije financijske potpore ovaj vrijedan edukativni materijal i program za mlade nebi mogao nastaviti s egzistencijom.

Grad Zagreb,
Gradski ured za zdravstvo



Zagrebačka županije,
Upravni odjel za zdravstvo i socijalnu skrb