Budite odgovorni

Budite odgovorni prema svojem zdravlju i odazovite se pozivima Nacionalnih programa Ministarstva zdravlja, osobito programima za rano otkrivanje malignih bolesti.

HULOH Hepatos – Podružnica Zagreb je udruga pacijenata s jetrenim bolestima, s osobitim naglaskom na oboljele od virusnih hepatitisa, a virusni hepatitis B i C su najčešći uzročnici raka jetre.

HULOH Hepatos – Podružnica Zagreb, kao i ostale udruge Saveza oboljelih od hepatitisa Republike Hrvatske, stručna društva, institucije, bore se za što skorije donošenje Akcijskog plana i Nacionalnog programa za borbu protiv virusnih hepatitisa.

Svjesni dobrobiti Nacionalnih programa, i još više hendikepirani izostankom plana i programa za borbu protiv virusnih hepatitisa ovim letkom želimo vas potaknuti da budete odgovorniji prema svojem zdravlju.

Svojim sudjelovanjem na Javnoj akciji Dana ružičaste vrpce, koju već 16-tu godinu za redom organizira Europa Donna Croatia - Europska koalicija protiv raka dojke i njezin ured u Republici Hrvatskoj, prve subote u listopadu, ove godine to je 03. listopad 2015., čiji su osnovni ciljevi promicanje edukacije, rano otkrivanje, optimalno liječenje, medicinska i psihosocijalna rehabilitacija, palijativna skrb i povećanje sredstava za istraživanje same bolesti, želimo istaknuti osobitu važnost ranog otkrivanja raka kod kroničnih nositelja virusa hepatitisa B ili C.

Spriječiti nastanak raka dojke nije moguće. Upravo stoga je neophodno što ranije otkriti bolest. Preko 90% bolesnica s karcinomom dojke može se izljeciti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadiju i ispravno liječi. Petodišnje preživljenje je u tom slučaju 97%. U Hrvatskoj se sada u lokaliziranom stadiju dijagnosticira 42% bolesnica, u II stadiju 47% i u III stadiju s udaljenim metastazama 11% bolesnica.(1)

Kako virusni hepatitis ne isključuje rak i obrnuto, čak dapače i uzrokuje u nekim slučajevima i sjelima, tako i dodatno komplicira onkološko liječenje, osobito u kasnijim stadijima dijagnosticiranja.

U nastavku je tekst prognoze liječenja akutnog hepatitisa B, istaknutih stručnjaka u liječenju virusnih hepatitisa:

Prognoza akutnog hepatitisa B dobra je s prestankom aktivnosti procesa u većine bolesnika najkasnije nakon 2 mjeseca. Smrtnost je povišena u bolesnika s malignim bolestima, s cirozom jetre druge etiologije i u koinficiranih delta-virusom. Konačna eliminacija virusa uslijedi u 90-95% oboljelih. Fulminantni oblik bolesti ima visoku smrtnost (do 80%). Prognoza u kroničnih nositelja je dobra, no postoji rizik od razvoja hepatocelularnog karcinoma. Rizik od razvoja ciroze uz kronični hepatitis je oko 20%, a od razvoja hepatocelularnog karcinoma 1-40%. Vjerojatnost razvoja ciroze najveća je u bolesnika s dugotrajnom aktivnom replikacijom HBV-a i u onih inficiranih mutiranim HBV-om. Bolesnici s kompenziranom cirozom imaju kumulativnu petogodišnju stopu preživljavanja >80%. Međutim, približno 25% kompenziranih ciroza dekompenzira se unutar 5 godina od postavljanja dijagnoze, a u 6% se razvije hepatocelularni karcinom. Petogodišnje preživljavanje bolesnika s dekompenziranom cirozom je oko 15%. Terapijska intervencija povećava preživljavanje bolesnika s cirozom. Tako je stopa dekompenzacije jetrene ciroze nakon 3 godine liječenja lamivudinom oko 8%, u placebnoj grupi 20%..(3)

Poznato je da u Republici Hrvatskoj najmanje 65.000 osoba ima kronični virusni hepatitis B ili C, hepatitisom B kronično je inficirano 25.000 osoba, a hepatitisom C oko 40.000 osoba, te je za njih važno ako se već razbole od raka, da se bolest dijagnosticira u najranijoj fazi. Stručna zajednica smatra da osobe kod kojih je i HBV inaktivan trebale kontrolirati svakih 6 mjeseci, jer onkološko liječenje za nositelje virusnih hepatitisa je neizvijesno, inaktivni virus hepatitisa B uslijed onkološkog liječenja – kemoterapijom postaje aktivan.

Postoji cjepivo koje može spriječiti infekciju virusnim hepatitisom B, no ne može se izliječiti, lijekovima kao što su alfa interferon i peginterferon, te raznim antivirusnim lijekovima koji su dostupni, usporiti će se replikacija virusa i usporiti/zaustaviti razvoj komplikacija poput ciroze ili HCC.

Nema cjepiva za hepatitis C, stoga je potrebno smanjiti rizik od izloženosti, no ima i dobrih vijesti, postoje ljekovi sa čak i 90%-tnom mogučnošću izlječenja. Liječenje kroničnog hepatitisa C ima za cilj iskorijeniti virus. To često uključuje kombinaciju pegiliranim interferonom i ribavirinom, tu je i povećano korištenje jakih antivirusnih lijekova, sa i bez interferona. Ljudi s različitim genotipima različito reagiraju na liječenje, neki više uspješno od drugih. (4)

U sprječavanju infekcije virusnim hepatitisom B i C važne su opće i specijalne mjere zaštite 

Opće mjere uključuju sprječavanje direktnog (perkutanog) kontakta s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama u kojima je dokazan HBV i HCV, kontakt putem sluznica i prijenos kontaminiranog materijala, te onečišćenih predmeta (četkice za zube, bebine boce, igračke, šalice i sl.), uz nadzor nad oboljelima i prijavljivanje bolesti. Mjere zaštite u zdravstvenim ustanovama uključuju nošenje zaštitnih ogrtača, maski, rukavica i naočala, primjenu pribora za jednokratnu primjenu, vlastitog pribora za osobnu higijenu, mjere dezinfekcije, sterilizacije, testiranje krvi, krvnih pripravaka, dobrovoljnih davatelja organa i tkiva, trudnica, eliminaciju svih inficiranih produkata, razvoj najosjetljivijih tehnika za detekciju i eliminaciju sve inficirane krvi, organa i tkiva, primjenu krvi samo od dobrovoljnih davatelja.

Specijalne mjere zaštite obuhvaćaju preekspozicijsku i postekspozicijsku imunoprofilaksu. Primjena cjepiva protiv B-hepatitisa ima tri cilja: prevenciju klinički manifestne bolesti, prevenciju razvoja kroničnog hepatitisa i prevenciju transmisije virusa. Cijepljenje rizičnih populacija u Hrvatskoj počelo je 1994. godine (zdravstveni radnici, bolesnici na hemodijalizi, novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki, spolni partneri HBsAg-pozitivnih osoba, osoblje i štićenici zavoda za duševno zaostale osobe, intravenski ovisnici, hemofi ličari). Recentna preporuka je da se bolesnici s kroničnim jetrenim bolestima koji nisu ranije bili u kontaktu s virusima A i B-hepatitisa, također cijepe protiv A i B-hepatitisa. Preporuka je WHO iz 1992. godine da imunizacija protiv hepatitisa B bude integrirana u nacionalne programe cijepljenja u svim zemljama. U Hrvatskoj se od 1999. godine cijepe djeca u VI. razredu osnove škole, a od 2007. cijepi sva novorođenčad u RH. Cjepivo se daje u deltoidni mišić, djeci u gluteus. Nije dokazana interferencija s drugim cjepivima. Jedina prava kontraindikacija za cijepljenje su alergijske reakcije na komponente cjepiva, dok je privremena kontraindikacija akutna febrilna bolest. Cijepi se shemom 0, 1, 6 mjeseci, u novorođenčadi i imunodefi cijentnih osoba shemom 0, 1, 2, 6 ili 12 mjeseci. Nije dokazana veza između cijepljenja rekombinantnom vakcinom i neuroloških komplikacija tipa Guillain-Barréova sindroma i multiple skleroze. Neki čimbenici domaćina (pušenje, debljina, imunodefi cijencija, dob) i neki genski čimbenici mogu utjecati na slabljenje imunosnog odgovora. Nereaktori ( 90%. Istodobno ih treba testirati na HBsAg, antiHBc i IgM antiHBc. Djeci koja su HBsAg i IgM antiHBc- -pozitivna obustavlja se daljnja zaštita, dok se onima koji su negativni nastavlja s cijepljenjem po shemi 1, 2, 6 ili 12 mjeseci. Osobama koje su došle u slučajni kontakt s HBsAg-pozitivnim biološkim materijalom daje se cjepivo po shemi 0, 1, 6 (unutar 24 sata do 7 dana nakon ekspozicije) uz prethodno testiranje i/ili HBIG (do 8 sati nakon ekspozicije). Cijepe se samo HBsAg, antiHBc i antiHBs-negativne osobe. HBIG se daje u dozi od 0,07 ml/kg za odrasle.(3)

Primarni rak jetre

Pod pojmom primarnog raka jetre obično se misli na hepatocelularni karcinom. Većinom se rak jetre očituje nespecifičnim simptomima čime se odgađa dijagnoza. Prognoza je obično loša.

HEPATOCELULARNI KARCINOM

Hepatocelularni karcinom (hepatom) obično se javlja u bolesnika s cirozom jetre a čest je u područjima gdje je visoka incidencija hepatitisa B i C. Simptomi i znakovi su obično nespecifični. Dijagnoza se postavlja na temelju vrijednosti α–fetoproteina (AFP), slikovnih pretraga a ponekad biopsijom jetre. Ponekad se u visokorizičnih bolesnika preporučuje probir s periodičnim određivanjem AFP i ultrazvukom. Prognoza je loša, ali mali lokalizirani tumori se ponekad mogu izliječiti kirurškom resekcijom ili transplantacijom jetre.

Prognoza i liječenje

Osim kad je tumor <2 cm i lokaliziran u jednom režnju jetre, 2–godišnje preživljavanje je <5%. Kirurška resekcija pruža najbolju nadu, ali pogodna je samo u nekim slučajeva kod kojih je tumor malen i lokaliziran. Ostale metode liječenja su hepatalna arterijska kemoembolizacija, intratumorsko injiciranje etanola, krioablacija i radiofrekventna ablacija, ali niti jedan postupak ne daje dobre rezultate. Zračenje i sistemska kemoterapija općenito ne pomažu. Ukoliko je tumor malen, ekstrahepatalna bolest ne postoji i jetrena rezerva je loša, može se razmotriti transplantacija jetre umjesto kirurške resekcije koja općenito daje bolje rezultate.

Prevencija i probir

Vakcinacija protiv HBV može smanjiti incidenciju, osobito u endemskim područjima. Prevencija razvoja ciroze bilo kojeg uzroka također može imati značajan učinak (npr. liječenje kroničnog HCV, rano otkrivanje hemokromatoze, liječenje alkoholizma).
Probir bolesnika s cirozom je razumljiv, premda je ta mjera sporna i nije jasno dokazano da smanjuje mortalitet. Često korišten protokol je mjerenje AFP i pretraga ultrazvukom u intervalima od 6–12 mjeseci. Mnogi stručnjaci također savjetuju probir bolesnika s dugotrajnom HBV infekcijom čak i bez ciroze

DRUGI PRIMARNI TUMORI JETRE

Fibrolamelarni karcinom, kolangiokarcinom, hepatoblastom i angiosarkom su neuobičajeni ili rijetki. Za postavljanje dijagnoze obično je potrebna biopsija. Prognoza je uglavnom loša. Neki tumori, ukoliko su lokalizirani, mogu se resecirati. Resekcijom ili transplantacijom jetre može se produžiti preživljavanje.

Fibrolamelarni karcinom je jasan oblik hepatocelularnog karcinoma s karakterističnom morfologijom malignih hepatocita uhvaćenih u mrežu lamelarnog fibroznog tkiva. Obično se javlja u mladih odraslih i nije povezan s preegzistirajućom cirozom, hepatitisom B ili C (HBV ili HCV) ili drugim poznatim rizičnim čimbenicima. Vrijednosti AFP–a su rijetko kad povišene. Prognoza je bolja nego kod hepatocelularnog karcinoma i mnogi bolesnici žive nekoliko godina nakon resekcije tumora. (2)

Literatura:

1.     file:///D:/My%20Documents/Downloads/Nacionalni+program+ranog+otkrivanja+raka+dojke.pdf NACIONALNI PROGRAM RANOG OTKRIVANJA RAKA DOJKE

2.     http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/bolesti-jetre-i-zuci/tvorbe-i-granulomi-u-jetri/primarni-rak-jetre

3.     file:///D:/My%20Documents/Downloads/Bradaric_12.pdf

4.     http://worldhepatitisday.org/en/about-hepatitis

Deklaracija o hepatitisu - Glasgow, rujan 2015.

Sudionici Prvog svjetskog hepatitis Summita u Glasgowu, 4. rujna 2015. godine objavili su Deklaraciju o hepatitisu, kojom pozivaju sve vlade i dionike na razvijanje sveobuhvatnih nacionalnih programa koji bi se provoditi kroz partnerstva. Deklaracija naglašava obvezu svih hepatitis partnera u zagovaraju i postavljanu visokih ciljeva kako bi se uklonio virusni hepatitis kao javnozdravstveni problem do 2030.

Summit je okupio preko 400 dionika iz više od 90 zemalja koji su razgovarali o nacionalnim planovima prevencije, liječenju i brizi o hepatitisu, kao i visokim troškovima, te promjeni situacije u globalnom financiranju.

Postoji razlog zbog čega je virusni hepatitis prozvan "tihi ubojica"

Ljudi uglavnom znaju vrlo malo o virusnim hepatitisima, bolesti jetre uzrokovane 5 različitih virusa. U stvari, većina od 400 milijuna ljudi s kroničnim hepatitisom B i C, najtežim oblikom virusnog hepatitisa, ne znaju da su zaraženi. To omogućuje infekciji proći nezapaženo i ne dijagnosticirano, sve dok se virus ne izazove ozbiljne štete jetre. To je dovelo do toga da je virusni hepatitis postao sedmi vodeći uzrok smrti u svijetu. Zajedno, virusni hepatitis B i C uzrokuju oko 80% svih smrti od raka jetre i ubijaju blizu 1,4 milijuna ljudi svake godine - što je više nego, bilo od HIV-a ili tuberkuloze.


Deklaracija o virusnom hepatitisu iz Glasgowa


Jer više od 400 milijuna ljudi živi s infekcijom hepatitisa B i hepatitisom C u svim zemljama i regijama,

Jer je osviještenost o virusnim hepatitisima manjkava globalno i većina zaraženih ni ne znaju da su zaraženi,

Jer 1.4 milijuna ljudi svake godine umire od komplikacija virusnog hepatitisa, a većina ovih smrti se može biti spriječiti,

Jer postoje iznimno uspješne mjere prevencije novih zaraza i iznimno uspješne metode liječenja koje sprječavaju umnožavanje virusa hepatitisa B i dovode do izlječenja od virusnog hepatitisa C,

Jer su prevencija, testiranje, dijagnoza, njega i liječenje ljudska prava, a promicanje dostupnosti i isplativosti ovih usluga je odgovornost svih dioničara

Sudionici World Hepatitis Summita vjeruju da je moguće i poželjno za cilj postaviti eliminaciju virusa hepatitisa B i C. Ovime pozivamo sve vlade da razviju i implementiraju, u suradnji sa svim dioničarima, nacionalni program za prevenciju i suzbijanje hepatitisa, koji se slaže s Rezolucijom Svjetske zdravstvene skupšzine (World Health Assembly) 67.6, te da u suradnji sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom definiraju realne globalne ciljeve za prevenciju, testiranje, dijagnozu. brigu i liječenje virusnih hepatitisa.

Izvor:link

link
#EliminateHep.

Martina priča

Gospođo znate li da imate hepatitis C? – Ta me rečenica moje liječnice prije desetak godina doslovno zaledila. Šok. Kakav hepatitis? Odakle? Kako je to moguće? Pa došla sam na pregled samo zato što sam u posljednje vrijeme jako umorna i to po cijeli dan i bez obzira jesam li puno ili malo spavala, a sad mi kažu da je to od hepatitisa. Trebalo mi je nekoliko minuta da se priberem. Liječnica je nešto govorila. Vidjela sam samo da otvara usta.” Martin ‘susret’ s hepatitisom C počeo je nalazima koje joj je pokušala objasniti njezina obiteljska liječnica. Ona sama, kaže, morala je odvrtjeti svoj životni film ne bi li shvatila kako se uopće zarazila tom teškom virusnom bolesti jetara.

“Nisam narkomanka. Nisam se tetovirala ‘ni danas ni jučer’. Onda čujem liječnicu kako pita – jeste li ikad dobili transfuziju? U tom trenutku upalilo se sjećanje – da, jesam, deset godina ranije. Umjesto jednostavno i brzo, rodila sam carskim rezom. Poslije su mi rekli da sam dobila i jednu dozu krvi. Pa nije moguće da je to razlog no, na nesreću, baš je to bio jedini ‘rizični trenutak’ mojeg života. Sjećam se vrlo živo te zimske noći kad sam na svijet donijela mojeg danas 26-godišnjeg Luku. Vani je snježilo i dok sam promatrala kako pahulje zapljuskuju moj bolnički prozor razmišljala sam kako će se u mojem životu ubrzo sve promijeniti. Trudnoća je tekla očekivano. Radila sam do zadnjeg dana, a onda su liječnici rekli kako bi ipak bilo dobro da koji dan pred porod ‘dođem ležati u bolnicu’. Dan kasnije počeli su trudovi. Porod je krenuo usred noći. I kad sam to namanje očekivala stvari su krenule nizbrdo. Na trenutak sam izgubila svijest, a onda se sve zbivalo munjevito. Sljedeće čega se sjećam bio je plač mojeg Luke. Sve sam ubrzo zaboravila jer centar mojeg života postao je Luka. Ni slutila nisam da ću se svega što se događalo oko poroda sjetiti desetak godina kasnije zbog hepatitisa”, priča Marta.

Uslijedila je terapija. “Nije bilo lako. Nuspojave su me poprilično ometale u normalnom životu, ali lijek je ipak pomogao i danas sam dobro, ali i stalno na oprezu. Osluškujem svoje tijelo, ali istodobno pratim i novosti u terapiji. Nada umire zadnja pa tako i ona da ću jednog dana ipak dobiti lijek koji će izliječiti, a ne samo zaliječiti moju bolest jer život sa strahom vrlo je iscrpljujuć”, kaže Marta. Potvrđuju nam to i drugi oboljeli, koji svi redom ne žele govoriti javno o svojoj bolesti. “Teško je to jer smo stigmatizirani. Ipak se radi o zaraznoj bolesti, a onda se čak i nesvjesno naši prijatelji ili znanci ponašaju prema nama drukčije – opreznije!”, kaže Darko koji heptitisom C “plaća” grijehe mladosti kad je neko vrijeme bio “na igli”. Danas je “čist”, radi, ima obitelj... I on bi rado da se konačno može riješiti hepatitisa pa očekuje da će to napokon dočekati.

Istina, još nema cjepiva protiv hepatitisa C, kao što je to slučaj s hepatitisom B, a lijekovi su, barem dosad, bili učinkoviti od slučaja do slučaja. No, onda su na tržište počeli stizati lijekovi koji mnogima, ovisno o genotipu bolesti, bude nadu u izlječenje, no s jednim velikim i za neke nepremostivom barijerom za liječenje – cijenom. Zapravo nema zemlje koja može platiti liječenje tim lijekovima za sve oboljele od hepatitisa C. Među takvim “čarobnjacima” je i lijek Sovaldi, američke tvrtke Gilead Sciences, koji u samo 12 tjedana liječi bolest kod oko 90 posto oboljelih, ali startna mu je cijena liječenja 84.000 dolara. Svaka tableta dnevno – 1000 dolara! Što to znači, najbolje pokazuje hrvatski primjer jer kad bi se liječilo samo 100 pacijenta, a ne svih 30.000 s hepatitisom C, HZZO bi morao izdvojiti 63 milijuna kuna!?

Pa što je u toj čarobnoj tableti da toliko košta? Kalkulacija, bio bi odgovor. Naime, Gilead je naprosto uzeo u ruke kalkulator, izračunao koliko je koštalo razvijanje molekule lijeka, koliko na cijenu mora utjecati kupovina tvrtke Pharmasset koja je zapravo začetnik Sovaldija, i za koju je iskeširano 11 milijardi dolara, koliko ima potencijalnih pacijenata u svijetu, koliko će dugo trajati patent, kolika treba biti zarada... Naravno, malo je pojedinaca koji sve što se traži mogu platiti iz vlastitoga džepa pa se većina oslanja na privatne ili državne zdravstvene fondove koji pak u naletu svih mogućih skupih terapija teško krpaju kraj s krajem, a cijenu plaćaju pacijenti koji, na žalost, ne mogu uvijek dobiti terapiju koja je najbolja za njih jer je jednostavno – preskupa! Tvrtke se na te jadikovke malo osvrću, pričaju svoju priču u kojoj je, očekivano, zarada uvijek na prvom mjestu.

Istina, rodonačelnička tvrtka toga učinkovitog lijeka, Pharmasset, tijekom eksperimetalne faze lijeka najavljivala je dvostruko nižu cijenu, ali očito činjenica da je trebalo namiriti troškove kupoprodaje, a onda i mogućnost zarade, povećala je apetite. Samo u 2014. Sovaldi je dosegao prodaju od 10,3 milijardi dolara, a vrijednost tvrtke porasla je s 29 na 167 milijardi u samo pet godina. Prodaja lijekova na recept te tvrke u godinu dana, pokazuju najnovija izvješća, porasla je za 170 posto ili najviše na svijetu. Doda li se tome i informacija da je Gilead lani izbacio na tržište još jedan lijek protiv hepatitisa C, Harvoni, jasno je da je riječ o blockbusterima na čijm će krilima vrijednost tvrtke i zarada letjeti u nebo. Poanta je u tome da je broj oboljelih od hepatitisa u svijetu golem, odnosno ima gotovo 200 milijuna potencijalnih pacijenata, što otvara put za gigantsku zaradu, poglavito ako bi se i dalje inzistiralo na tako visokoj cijenu po jednoj tableti.

No, baš činjenica da je u nekim zemljama i više od 10 posto populacije s hepatitisom C potaknula je države da prisile Gilead na snižavanje cijene lijeka. U cijeni prednjači SAD jer njihove privatne osiguravajuće kuće nemaju zakonsku mogućnost pojedinačnog pregovaranja o cijenama lijekova, a tvrtke to uvelike koriste. No za razliku od Amerikanaca, Europljani su krenuli u ofanzivu pa cijena Sovaldija u Europi, a i šire, polako ali sigurno ide silaznom putanjom. Zanimljivo je da Gilead te dogovore koje vodi “licem u lice” nastoji držati kao poslovnu tajnu, tako da tek na kapaljku cure informacije o snižavanju cijena i uvjetima pod kojma je do toga došlo. Naravno, ne za sve i ne svuda, ali primjerice u Egiptu cijena kompletne terapije za 12 tjedana iznosi 900 dolara. Razlog? U Egiptu ima čak 14 posto oboljelih od hepatitisa C, a egipatska se vlada obvezala da će liječiti sve pacijente, što znači milijune, a ne samo one koji su u trećoj i četvrtoj fazi bolesti, kako se to često čini kod hepatitisa C upravo zbog skupe terapije. Naime, stadij F 3 i F4 znače da je na jetrima već nastala jaka fibroza, odnosno veliko oštećenje.

Takvi pregovori kojima se uspijeva sniziti cijena poticaj su i za druge zemlje. Primjerice, Njemačka je uspjela početkom ove godine osigurati lijek po cijeni od 44.000 eura, a Francuska za 41.000 eura, što je gotovo dvostruko jeftinije negoli Sovaldi plaćaju Amerikanci. Navodno je i Portugal dogovorio nisku cijenu Sovaldija, između 5000 i 9000 dolara po pacijentu. No, i Portugalci su se odlučili za liječenje svih pacijenata, a ne samo onih u stadiju F3 ili F4.

Procurila je i informacija da će Gilead dopustiti prozvodnju generika ovoga lijeka za 90 najsiromašnjih zemalja svijeta, poglavito Azije i Afrike, jer je u njima broj oboljelih izuzetno velik, baš kao i smrtnost. Čini se da je najgore zemljama koji se ne mogu nazvati siromašnima, a istodobno imaju i premali broj pacijenata oboljelih od hepatitisa C, poput Hrvatske. Primjerice, kad bi Hrvatska uspjela dobiti lijek po cijeni po kojoj ga ima Francuska i liječila svih 30.000 pacijenata s heptitisom C koji bi potencijalno trebali Sovaldi, to bi koštalo 20 milijardi kuna! Toliko gotovo iznosi cijeli godišnji proračun za zdravstvo, što si sasvim sigurno ne možemo priuštiti. Nedvojbeno je da Hrvatska plaća nekim pacijentima vrlo skupe milijunske terapije, osobito za liječenje hemofilije i nekih enzimskih bolesti, ali tih je pacijenta vrlo malo, tek pokoji, pa čak i kad terapija bude skuplja od 13 milijuna kuna za samo jednog pacijenta godišnje, to nije toliki problem kao što je to slučaj sa Sovaldijem.

“Dobili smo zahtjev za stavljanje Sovaldija na listu posebno skupih lijekova, ali proces je još u tijeku pa ne možemo govoriti o detaljima”, rekla nam je Tea Strbad iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Dodaje također da se još ne znaju ni uvjeti pod kojima će se prihvatiti lijek na listu, kao ni datum kad će se to dogoditi. No sigurno je da Hrvatska kao mala zemlja neće moći dobiti neki veliki popust, pa se razmišlja i o nekim drugim mogućnostima koje bi pomogle u snižavanju cijene.

Naime, EU dozvoljava tzv. joint procurement agreement ili zajedničku nabavu lijekova. U tome moraju sudjelovati najmanje četiri zemlje kako bi se kod proizvođača pojavile sa što većom narudžbom, što znači i jeftiniji lijek. Neki kažu kako bi se i Hrvatska mogla “udružiti”, s primjerice Bugarskom, Rumunjskom, Slovenijom, Ciprom... i pokušati doći do jeftinijeg liječenja. No zasad takav razvoj situacije nije na vidiku, već se prema nekim informacijama vode pregovori više usmjereni na to da Gilead snosi troškove neuspješnog liječenja hepatitisa C, a HZZO za one koji se izliječe. Inače, neke zemlje EU upravo objedinjenom nabavom kupuju, primjerice, cjepiva, sve ne bi li prošli što jeftinije. Europska udruga oboljelih od bolesti jetara (ELPA), na čijem je čelu Tatjana Reić, za takav je potez dobila zeleno svjetlo i od europskog ministra zdravlja Matthiasa Shuppea, odnosno da u svojm zemljama potaknu takav način kupovanja Sovaldija. Neki pak predlažu tzv. paralele trade ili kupovanje lijekova u zemljama u kojima je cijena niža, što se također čini u EU sve kako bi što veći broj pacijenata došao do terapije.

Trude se i hrvatski stručnjaci za bolest jetara, među kojima i jedna od navjećih stručnjakinja prof.dr. Adriana Vince, inače ravnateljice Infektivne klinike dr. Fran Mihaljević, a koja kaže kako je epidemiološka situacija s hepatitisom C u Hrvatskoj ipak bolja negoli prije nekoliko godina. Procjene HZJZ-a su da u odrasloj općoj populaciji ima oko 0,9 posto osoba s antiHCV pozitivnim protutijelima, kod trudnica se bilježi samo 0,5 posto, ali kod rizične populacije kao što su intravenski ovisnici to je između 29 i 39 posto.

“Može se reći da je u posljednje tri godine postignut veliki napredak u liječenju hepatitisa C. Ima puno novih lijekova koji direktno inhibiraju enzime virusa hepatitisa C, a kako se njegov cijeli život odvija u citoplazmi stanice može se novim lijekovima na više razina spriječiti replikacija”, objašnjava djelovanje novih lijekova prof. dr. Vince. Drugim riječima, to znači iskorijenjivanje virusa, što se primjerice kod hepatitisa B ne može nikad postići jer on ulazi u jezgru pa bi za “izlječenje” trebalo “ubiti” cijela jetra. “Liječenjem novim lijekovima u raznim kombinacijama, prema rezultatima kliničkih studija, može se izliječiti 90 posto pacijenta”, kaže prof. dr. Vince. Međutim, dodaje da je liječenje u kasnijoj fazi bolesti manje uspješno.

Cijeli svijet govori da bi bilo bolje da se s liječenjem krene u ranijoj fazi, ali upitno je treba li to činiti ako je pacijent dobro pa su svi više fokusirani na teže bolesnike jer sve ipak diktira cijena lijeka. Naime, problem je u velikom broju pacijenata pa se zato pokušava naći mjera. I najrazvijenije zemlje nemaju liječenje za sve pacijent. “Nisu svi ljudi s hepatitisom C loše jer 70 posto ljudi nema nikakve smetnje, a kod 30 posto bolest ide do ciroze. Na žalost, mi nemamo staklenu kuglu kako bismo unaprijed mogli znati kod koga će bolest napredovati, a kod koga će stagnirati. Zbog toga pribjegavamo tzv. prioritizaciji, odnosno odlučujemo tko ima prioritet u liječenju skupim lijekovima kako se bolest ne bi zakomplicirala”, objašnjava prof. dr. Vince.

Koji je stav struke u Hrvatskoj? Dr. Vince kaže kako prije svega treba napraviti dobar probir pacijenata, a onda liječiti novim lijekovima one kod kojih postoji najveći rizik od komplikacija. Dakako, Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se liječe svi, ali na žalost to je nemoguće čak i kad bi Gilead prepolovio cijenu Sovaldija koji djeluje na sve genotipove hepatitisa C, kao i druge tvrtke koje imaju tek nešto niže cijene lijekova kojima se liječe pacijenti s određenim genotipom virus.

Premda zasad na listi lijekova u Hrvatskoj još nema Sovaldija, ipak prof. dr. Vince napominje da su mogućnosti liječenja novim lijekovima unazd nekoliko mjeseci povećane. Na listu je došao lijek Olysio koji se daje u kombinaciji s pegiliranim interferonom i ribavirinom. No tu terapiju mogu dobiti smo oni pacijenti koji nisu regirali na neke druge terapije.

Znači, struka preporučuje da pacijenti koji imaju veći stadij fibroze F3 i F4, kao i oni koji nisu reagirali na druge lijekove, dobiju novu terapiju. Činjenica da novi lijekovi protiv hepatitisa C, koji čak kod 90 posto pacijenata uništavaju virus pa oni postaju zdravi ljudi, govori kako je znanost čudesna i kako nikako ne treba odustati od borbe za zdravlje, čak i kad se čini da nade više nema jer svakog dana može se pojaviti neko spasonosno rješenje.

Izvor: GLOBUS