Gospođo znate li da imate hepatitis C? – Ta me rečenica moje liječnice prije desetak godina doslovno zaledila. Šok. Kakav hepatitis? Odakle? Kako je to moguće? Pa došla sam na pregled samo zato što sam u posljednje vrijeme jako umorna i to po cijeli dan i bez obzira jesam li puno ili malo spavala, a sad mi kažu da je to od hepatitisa. Trebalo mi je nekoliko minuta da se priberem. Liječnica je nešto govorila. Vidjela sam samo da otvara usta.” Martin ‘susret’ s hepatitisom C počeo je nalazima koje joj je pokušala objasniti njezina obiteljska liječnica. Ona sama, kaže, morala je odvrtjeti svoj životni film ne bi li shvatila kako se uopće zarazila tom teškom virusnom bolesti jetara.
“Nisam narkomanka. Nisam se tetovirala ‘ni danas ni jučer’. Onda čujem liječnicu kako pita – jeste li ikad dobili transfuziju? U tom trenutku upalilo se sjećanje – da, jesam, deset godina ranije. Umjesto jednostavno i brzo, rodila sam carskim rezom. Poslije su mi rekli da sam dobila i jednu dozu krvi. Pa nije moguće da je to razlog no, na nesreću, baš je to bio jedini ‘rizični trenutak’ mojeg života. Sjećam se vrlo živo te zimske noći kad sam na svijet donijela mojeg danas 26-godišnjeg Luku. Vani je snježilo i dok sam promatrala kako pahulje zapljuskuju moj bolnički prozor razmišljala sam kako će se u mojem životu ubrzo sve promijeniti. Trudnoća je tekla očekivano. Radila sam do zadnjeg dana, a onda su liječnici rekli kako bi ipak bilo dobro da koji dan pred porod ‘dođem ležati u bolnicu’. Dan kasnije počeli su trudovi. Porod je krenuo usred noći. I kad sam to namanje očekivala stvari su krenule nizbrdo. Na trenutak sam izgubila svijest, a onda se sve zbivalo munjevito. Sljedeće čega se sjećam bio je plač mojeg Luke. Sve sam ubrzo zaboravila jer centar mojeg života postao je Luka. Ni slutila nisam da ću se svega što se događalo oko poroda sjetiti desetak godina kasnije zbog hepatitisa”, priča Marta.
Uslijedila je terapija. “Nije bilo lako. Nuspojave su me poprilično ometale u normalnom životu, ali lijek je ipak pomogao i danas sam dobro, ali i stalno na oprezu. Osluškujem svoje tijelo, ali istodobno pratim i novosti u terapiji. Nada umire zadnja pa tako i ona da ću jednog dana ipak dobiti lijek koji će izliječiti, a ne samo zaliječiti moju bolest jer život sa strahom vrlo je iscrpljujuć”, kaže Marta. Potvrđuju nam to i drugi oboljeli, koji svi redom ne žele govoriti javno o svojoj bolesti. “Teško je to jer smo stigmatizirani. Ipak se radi o zaraznoj bolesti, a onda se čak i nesvjesno naši prijatelji ili znanci ponašaju prema nama drukčije – opreznije!”, kaže Darko koji heptitisom C “plaća” grijehe mladosti kad je neko vrijeme bio “na igli”. Danas je “čist”, radi, ima obitelj... I on bi rado da se konačno može riješiti hepatitisa pa očekuje da će to napokon dočekati.
Istina, još nema cjepiva protiv hepatitisa C, kao što je to slučaj s hepatitisom B, a lijekovi su, barem dosad, bili učinkoviti od slučaja do slučaja. No, onda su na tržište počeli stizati lijekovi koji mnogima, ovisno o genotipu bolesti, bude nadu u izlječenje, no s jednim velikim i za neke nepremostivom barijerom za liječenje – cijenom. Zapravo nema zemlje koja može platiti liječenje tim lijekovima za sve oboljele od hepatitisa C. Među takvim “čarobnjacima” je i lijek Sovaldi, američke tvrtke Gilead Sciences, koji u samo 12 tjedana liječi bolest kod oko 90 posto oboljelih, ali startna mu je cijena liječenja 84.000 dolara. Svaka tableta dnevno – 1000 dolara! Što to znači, najbolje pokazuje hrvatski primjer jer kad bi se liječilo samo 100 pacijenta, a ne svih 30.000 s hepatitisom C, HZZO bi morao izdvojiti 63 milijuna kuna!?
Pa što je u toj čarobnoj tableti da toliko košta? Kalkulacija, bio bi odgovor. Naime, Gilead je naprosto uzeo u ruke kalkulator, izračunao koliko je koštalo razvijanje molekule lijeka, koliko na cijenu mora utjecati kupovina tvrtke Pharmasset koja je zapravo začetnik Sovaldija, i za koju je iskeširano 11 milijardi dolara, koliko ima potencijalnih pacijenata u svijetu, koliko će dugo trajati patent, kolika treba biti zarada... Naravno, malo je pojedinaca koji sve što se traži mogu platiti iz vlastitoga džepa pa se većina oslanja na privatne ili državne zdravstvene fondove koji pak u naletu svih mogućih skupih terapija teško krpaju kraj s krajem, a cijenu plaćaju pacijenti koji, na žalost, ne mogu uvijek dobiti terapiju koja je najbolja za njih jer je jednostavno – preskupa! Tvrtke se na te jadikovke malo osvrću, pričaju svoju priču u kojoj je, očekivano, zarada uvijek na prvom mjestu.
Istina, rodonačelnička tvrtka toga učinkovitog lijeka, Pharmasset, tijekom eksperimetalne faze lijeka najavljivala je dvostruko nižu cijenu, ali očito činjenica da je trebalo namiriti troškove kupoprodaje, a onda i mogućnost zarade, povećala je apetite. Samo u 2014. Sovaldi je dosegao prodaju od 10,3 milijardi dolara, a vrijednost tvrtke porasla je s 29 na 167 milijardi u samo pet godina. Prodaja lijekova na recept te tvrke u godinu dana, pokazuju najnovija izvješća, porasla je za 170 posto ili najviše na svijetu. Doda li se tome i informacija da je Gilead lani izbacio na tržište još jedan lijek protiv hepatitisa C, Harvoni, jasno je da je riječ o blockbusterima na čijm će krilima vrijednost tvrtke i zarada letjeti u nebo. Poanta je u tome da je broj oboljelih od hepatitisa u svijetu golem, odnosno ima gotovo 200 milijuna potencijalnih pacijenata, što otvara put za gigantsku zaradu, poglavito ako bi se i dalje inzistiralo na tako visokoj cijenu po jednoj tableti.
No, baš činjenica da je u nekim zemljama i više od 10 posto populacije s hepatitisom C potaknula je države da prisile Gilead na snižavanje cijene lijeka. U cijeni prednjači SAD jer njihove privatne osiguravajuće kuće nemaju zakonsku mogućnost pojedinačnog pregovaranja o cijenama lijekova, a tvrtke to uvelike koriste. No za razliku od Amerikanaca, Europljani su krenuli u ofanzivu pa cijena Sovaldija u Europi, a i šire, polako ali sigurno ide silaznom putanjom. Zanimljivo je da Gilead te dogovore koje vodi “licem u lice” nastoji držati kao poslovnu tajnu, tako da tek na kapaljku cure informacije o snižavanju cijena i uvjetima pod kojma je do toga došlo. Naravno, ne za sve i ne svuda, ali primjerice u Egiptu cijena kompletne terapije za 12 tjedana iznosi 900 dolara. Razlog? U Egiptu ima čak 14 posto oboljelih od hepatitisa C, a egipatska se vlada obvezala da će liječiti sve pacijente, što znači milijune, a ne samo one koji su u trećoj i četvrtoj fazi bolesti, kako se to često čini kod hepatitisa C upravo zbog skupe terapije. Naime, stadij F 3 i F4 znače da je na jetrima već nastala jaka fibroza, odnosno veliko oštećenje.
Takvi pregovori kojima se uspijeva sniziti cijena poticaj su i za druge zemlje. Primjerice, Njemačka je uspjela početkom ove godine osigurati lijek po cijeni od 44.000 eura, a Francuska za 41.000 eura, što je gotovo dvostruko jeftinije negoli Sovaldi plaćaju Amerikanci. Navodno je i Portugal dogovorio nisku cijenu Sovaldija, između 5000 i 9000 dolara po pacijentu. No, i Portugalci su se odlučili za liječenje svih pacijenata, a ne samo onih u stadiju F3 ili F4.
Procurila je i informacija da će Gilead dopustiti prozvodnju generika ovoga lijeka za 90 najsiromašnjih zemalja svijeta, poglavito Azije i Afrike, jer je u njima broj oboljelih izuzetno velik, baš kao i smrtnost. Čini se da je najgore zemljama koji se ne mogu nazvati siromašnima, a istodobno imaju i premali broj pacijenata oboljelih od hepatitisa C, poput Hrvatske. Primjerice, kad bi Hrvatska uspjela dobiti lijek po cijeni po kojoj ga ima Francuska i liječila svih 30.000 pacijenata s heptitisom C koji bi potencijalno trebali Sovaldi, to bi koštalo 20 milijardi kuna! Toliko gotovo iznosi cijeli godišnji proračun za zdravstvo, što si sasvim sigurno ne možemo priuštiti. Nedvojbeno je da Hrvatska plaća nekim pacijentima vrlo skupe milijunske terapije, osobito za liječenje hemofilije i nekih enzimskih bolesti, ali tih je pacijenta vrlo malo, tek pokoji, pa čak i kad terapija bude skuplja od 13 milijuna kuna za samo jednog pacijenta godišnje, to nije toliki problem kao što je to slučaj sa Sovaldijem.
“Dobili smo zahtjev za stavljanje Sovaldija na listu posebno skupih lijekova, ali proces je još u tijeku pa ne možemo govoriti o detaljima”, rekla nam je Tea Strbad iz Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO). Dodaje također da se još ne znaju ni uvjeti pod kojima će se prihvatiti lijek na listu, kao ni datum kad će se to dogoditi. No sigurno je da Hrvatska kao mala zemlja neće moći dobiti neki veliki popust, pa se razmišlja i o nekim drugim mogućnostima koje bi pomogle u snižavanju cijene.
Naime, EU dozvoljava tzv. joint procurement agreement ili zajedničku nabavu lijekova. U tome moraju sudjelovati najmanje četiri zemlje kako bi se kod proizvođača pojavile sa što većom narudžbom, što znači i jeftiniji lijek. Neki kažu kako bi se i Hrvatska mogla “udružiti”, s primjerice Bugarskom, Rumunjskom, Slovenijom, Ciprom... i pokušati doći do jeftinijeg liječenja. No zasad takav razvoj situacije nije na vidiku, već se prema nekim informacijama vode pregovori više usmjereni na to da Gilead snosi troškove neuspješnog liječenja hepatitisa C, a HZZO za one koji se izliječe. Inače, neke zemlje EU upravo objedinjenom nabavom kupuju, primjerice, cjepiva, sve ne bi li prošli što jeftinije. Europska udruga oboljelih od bolesti jetara (ELPA), na čijem je čelu Tatjana Reić, za takav je potez dobila zeleno svjetlo i od europskog ministra zdravlja Matthiasa Shuppea, odnosno da u svojm zemljama potaknu takav način kupovanja Sovaldija. Neki pak predlažu tzv. paralele trade ili kupovanje lijekova u zemljama u kojima je cijena niža, što se također čini u EU sve kako bi što veći broj pacijenata došao do terapije.
Trude se i hrvatski stručnjaci za bolest jetara, među kojima i jedna od navjećih stručnjakinja prof.dr. Adriana Vince, inače ravnateljice Infektivne klinike dr. Fran Mihaljević, a koja kaže kako je epidemiološka situacija s hepatitisom C u Hrvatskoj ipak bolja negoli prije nekoliko godina. Procjene HZJZ-a su da u odrasloj općoj populaciji ima oko 0,9 posto osoba s antiHCV pozitivnim protutijelima, kod trudnica se bilježi samo 0,5 posto, ali kod rizične populacije kao što su intravenski ovisnici to je između 29 i 39 posto.
“Može se reći da je u posljednje tri godine postignut veliki napredak u liječenju hepatitisa C. Ima puno novih lijekova koji direktno inhibiraju enzime virusa hepatitisa C, a kako se njegov cijeli život odvija u citoplazmi stanice može se novim lijekovima na više razina spriječiti replikacija”, objašnjava djelovanje novih lijekova prof. dr. Vince. Drugim riječima, to znači iskorijenjivanje virusa, što se primjerice kod hepatitisa B ne može nikad postići jer on ulazi u jezgru pa bi za “izlječenje” trebalo “ubiti” cijela jetra. “Liječenjem novim lijekovima u raznim kombinacijama, prema rezultatima kliničkih studija, može se izliječiti 90 posto pacijenta”, kaže prof. dr. Vince. Međutim, dodaje da je liječenje u kasnijoj fazi bolesti manje uspješno.
Cijeli svijet govori da bi bilo bolje da se s liječenjem krene u ranijoj fazi, ali upitno je treba li to činiti ako je pacijent dobro pa su svi više fokusirani na teže bolesnike jer sve ipak diktira cijena lijeka. Naime, problem je u velikom broju pacijenata pa se zato pokušava naći mjera. I najrazvijenije zemlje nemaju liječenje za sve pacijent. “Nisu svi ljudi s hepatitisom C loše jer 70 posto ljudi nema nikakve smetnje, a kod 30 posto bolest ide do ciroze. Na žalost, mi nemamo staklenu kuglu kako bismo unaprijed mogli znati kod koga će bolest napredovati, a kod koga će stagnirati. Zbog toga pribjegavamo tzv. prioritizaciji, odnosno odlučujemo tko ima prioritet u liječenju skupim lijekovima kako se bolest ne bi zakomplicirala”, objašnjava prof. dr. Vince.
Koji je stav struke u Hrvatskoj? Dr. Vince kaže kako prije svega treba napraviti dobar probir pacijenata, a onda liječiti novim lijekovima one kod kojih postoji najveći rizik od komplikacija. Dakako, Svjetska zdravstvena organizacija preporučuje da se liječe svi, ali na žalost to je nemoguće čak i kad bi Gilead prepolovio cijenu Sovaldija koji djeluje na sve genotipove hepatitisa C, kao i druge tvrtke koje imaju tek nešto niže cijene lijekova kojima se liječe pacijenti s određenim genotipom virus.
Premda zasad na listi lijekova u Hrvatskoj još nema Sovaldija, ipak prof. dr. Vince napominje da su mogućnosti liječenja novim lijekovima unazd nekoliko mjeseci povećane. Na listu je došao lijek Olysio koji se daje u kombinaciji s pegiliranim interferonom i ribavirinom. No tu terapiju mogu dobiti smo oni pacijenti koji nisu regirali na neke druge terapije.
Znači, struka preporučuje da pacijenti koji imaju veći stadij fibroze F3 i F4, kao i oni koji nisu reagirali na druge lijekove, dobiju novu terapiju. Činjenica da novi lijekovi protiv hepatitisa C, koji čak kod 90 posto pacijenata uništavaju virus pa oni postaju zdravi ljudi, govori kako je znanost čudesna i kako nikako ne treba odustati od borbe za zdravlje, čak i kad se čini da nade više nema jer svakog dana može se pojaviti neko spasonosno rješenje.
