Vjerojatno nema žene koja barem jednom nije posjetila neki
od salona za uljepšavanje, a broj klijenata raste i među muškarcima.
Međutim, u posljednje vrijeme saloni u kojima se obavljaju manikura i pedikura navode se kao mjesta mogućeg prijenosa virusnih infekcija hepatitis B i C. Ponuda, te kvaliteta usluga je raznovrsna. Svakako treba imati i na umu da je ekonomska kriza pridonjela smanjenu kvalitete usluge u smislu štednje na sredstvima za dezinfekciju. No, veći problem su saloni koje rade „na crno“ i nisu pod kontrolom javno-zdravstvenih sanitarnih sustava.
Potencijalni problem leži u instrumentima koji nisu u potpunosti očišćeni i dezinficirani na ispravan način, te u salonima koji ne koriste jednokratne pribore. UV lampe i umakanje pribora u Barbicide koji se koriste u nekim salonima za dezinfekciju, nisu pogodne za uništavanje virusa, osobito vas to ne može zaštititi od virusnih hepatitisa. U pitanju je dezinfekcija instrumenata za njegu noktiju, te stopala; npr.: zdjelice za prste, bazeni za stopala, britve, škare...
Virus hepatitisa C ostaje živ izvan tijela na sobnoj temperaturi najmanje 16 sata (i do četiri dana), dok virus hepatitisa B može živjeti izvan tijela najmanje sedam dana. Bilo koji od tih virusa mogu se širiti kroz čak neznatni rez ili ogrebotinu na koži.
Davatelji usluga i klijenti mogu izbjeći zarazu virusnim hepatitisom B procjepljivanjem protiv ovog virusa. Na žalost, za virusni hepatitis C još ne postoji cjepivo, za sada, te izbjegavajući izlaganje ovom virusu najbolji je način da se izbjegne infekcija.
Popularna ljekovita prirodna pedikura ribicama Garra Rufa (dr. Fish) može dovesti do po život opasne bolesti.
Sam tretman provodi Garra Rufa riba i trebao bi biti vrlo jednostavan, lagan za kožu i tijelo, jer riba nježno ljuštiti mrtve stanice kože. Prvi rezultati vidljivi su već nakon prvog tretmana, noga se dodatno zaštiti prirodnom kremom koja štiti mladu kožu i stimulira regeneraciju.
Ako klijent koji izabere ovaj tip pedikure zaražen virusnim hepatitisom ili HIV-om, postoji mogućnost, da infekciju kroz kontaminiranu vodu ili ribe prenese na sljedećeg klijenta. Dakle, osobe zaražene gore navedenim virusima nebi trebale rezervirati ovakav naćin pedikure.
Putovi prijenosa hepatitis C virusa
Hepatitis C-virus (HCV) vodeći je uzrok kroničnog hepatitisa koji može dovesti do ciroze, ali i karcinoma jetre te je danas najčešći razlog transplantacije tog organa. Prijenos virusa putem krvi najčešći je put širenja infekcije. Najrizičnija skupina su intravenski ovisnici o drogama. Prije 1990. godine (prije otkrića HCV-a) dolazilo je do zaražavanja pacijenata koji su dolazili u kontakt sa kontaminiranim krvnim pripravcima. Trenutni podaci iz Sjedinjenih Američkih Država ukazuju da 60% pacijenta inficiranih sa HCV-om su intravenski ovisnici, dok je kod otprilike 10% oboljelih pacijenata do prijenosa infekcije došlo spolnim putem, perinatalnim putem, putem hemodijalize, u domaćinstvu sa zaraženom osobom, ili kao profesionalno oboljenje. Zanimljivo je da se za 20-40% oboljelih ne može otkriti put infekcije. Iako se bilježi pad incidencije HCV-a posljednjih godina, ipak se akutne infekcije i dalje javljaju bez jasnog objašnjenja o putu prijenosa infekcije. Iz dan u dan sve je veći broj publikacija i saznanja o HCV-u, ali i dalje ostaje niz nepoznanica. Identificirani su neki faktori rizika za HCV-infekciju:
o hospitalna infekcija, posebno boravak na kirurškom odjelu
o endoskopija gastrointestinalnog trakta
o pobačaj
o dermatološki postupci
o intravenska i intramuskularna injekcija
o akupunktura
o kontaktni sportovi
o tretmani uljepšavanja
o manikura, pedikura
Oko 73% stečenih infekcija HCV-om povezano je s ovim faktorima rizika.
Putovi prijenosa virusa hepatitisa B
Do zaraze sa hepatitis B virusom (HBV) najčešće dolazi u doba adolescencije ili u mlađoj odrasloj dobi. Infekcija se češće javlja kod bolesnika koji su višekratno primili transfuzije krvi ili krvnih pripravaka prije 1993. godine, ovisnika o opojnim drogama, novorođenčadi majki s hepatitisom B, bolesnika na programu kronične hemodijalize, promiskuitetnih osoba, osoba u bliskom ili profesionalnom kontaktu s oboljelima. Najčešći put prijenosa je spolni put te nakon uboda ili posjekotine na zaraženu iglu ili drugi oštri predmet. Do prije 10-tak godina čak u više od 40% slučajeva nije bio poznat put prijenosa HBV-a, a danas se navodi akupunktura, tetovaže, piercing (ukoliko se koriste nesterilni instrumenti), zajedničko korištenje pribora za brijanje, četkica za zube ili kontakt s izlučevinama rana kao mogući putovi prijenosa. Ipak, za veliki dio zaraženih sa HBV-om način prijenosa infekcije ostaje nerazjašnjen.
U Hrvatskoj se od 1999.godine, prema Programu obveznog cijepljenja, protiv hepatitisa B cijepe djeca u 6. razredu osnovne škole, a djeca rođena od 2007. godine već u rodilištu, odnosno od 2015. s dva mjeseca starosti.
Rizik od infekcije virusom hepatitisa B i C u salonima
Provedena je studija u Kanadi u koju su metodom slučajnog odabira uključena 72 salona za manikuru i pedikuru te je njihovo osoblje (tehničari) intervjuirano. Rezultati jedne ranije talijanske studije ukazuju da osobe koje boluju od hepatitisa B češće odlaze na manikuru i pedikuru. U kanadskoj studiji 40% osoblja u salonima je cijepljeno protiv HBV-a. Prosječan broj dnevnih manikura je bio 5, a svaka je trajala oko 30 minuta, dok je prosječan broj pedikura na dan bio 2, a svaka je trajala oko sat vremena. Osoblje je višekratno koristilo gotovo sve instrumente čak kada su bili namijenjeni samo za jednokratnu upotrebu. Samo 35% osoblja je koristilo rukavice za vrijeme obavljanja manikure, a 63% za vrijeme pedikure klijenata. Rezultati studije ukazuju da u salonima s većom frekvencijom klijenata, osoblje nije imalo dovoljno vremena za dezinfekciju instrumenata. Najčešće korištena otopina za dezinfekciju je izopropilni alkohol koji je koristilo samo 11% osoblja, koliko ih je koristilo i autoklav za sterilizaciju intsrumenata! Čak 49% osoblja nije koristilo nijednu metodu sterilizacije! Autori studije zaključuju da je potrebno kreirati protokole za kontrolu infekcije pri izvođenju manikure i pedikure, budući da mogućnost prijenosa infektivnih bolesti postoji, posebno u svrhu prevencije virusnih hepatitisa B i C. Procijepljenost osoblja koje radi u kozmetičkim salonima za HBV je niska, kao i stupanj svijesti i edukacije o prijenosu virusa ovim putovima.
Živimo u vremenu kada ljepota tijela postaje imperativ, a odlasci u kozmetičke salone neizbježni. U nedostatku standardiziranih protokola o kontroli infekcija na ovakvim mjestima te nedovoljno educiranog osoblja, potrebno je upozoriti građanstvo na potencijalni put prijenosa HCV-a i HBV-a u kozmetičkim salonima. Znanstvene studije su pokazale da su tretmani ljepote, posebno manikura i pedikura, identificirani faktori rizika za prijenos virusnih hepatitisa, stoga je zajedničkim snagama potrebno raditi na suzbijanju i kontroli infekcija.
Izvor:
http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/13106/Kozmeticki-salon-opasnost-od-hepatitisa.html
Nema komentara:
Objavi komentar