Budite odgovorni prema svojem zdravlju i odazovite se pozivima Nacionalnih programa Ministarstva zdravlja, osobito programima za rano otkrivanje malignih bolesti.
HULOH Hepatos – Podružnica Zagreb je udruga pacijenata s jetrenim bolestima, s osobitim naglaskom na oboljele od virusnih hepatitisa, a virusni hepatitis B i C su najčešći uzročnici raka jetre.
HULOH Hepatos – Podružnica Zagreb, kao i ostale udruge Saveza oboljelih od hepatitisa Republike Hrvatske, stručna društva, institucije, bore se za što skorije donošenje Akcijskog plana i Nacionalnog programa za borbu protiv virusnih hepatitisa.
Svjesni dobrobiti Nacionalnih programa, i još više hendikepirani izostankom plana i programa za borbu protiv virusnih hepatitisa ovim letkom želimo vas potaknuti da budete odgovorniji prema svojem zdravlju.
Svojim sudjelovanjem na Javnoj akciji Dana ružičaste vrpce, koju već 16-tu godinu za redom organizira Europa Donna Croatia - Europska koalicija protiv raka dojke i njezin ured u Republici Hrvatskoj, prve subote u listopadu, ove godine to je 03. listopad 2015., čiji su osnovni ciljevi promicanje edukacije, rano otkrivanje, optimalno liječenje, medicinska i psihosocijalna rehabilitacija, palijativna skrb i povećanje sredstava za istraživanje same bolesti, želimo istaknuti osobitu važnost ranog otkrivanja raka kod kroničnih nositelja virusa hepatitisa B ili C.
Spriječiti nastanak raka dojke nije moguće. Upravo stoga je neophodno što ranije otkriti bolest. Preko 90% bolesnica s karcinomom dojke može se izljeciti ako se dijagnoza bolesti postavi u ranom stadiju i ispravno liječi. Petodišnje preživljenje je u tom slučaju 97%. U Hrvatskoj se sada u lokaliziranom stadiju dijagnosticira 42% bolesnica, u II stadiju 47% i u III stadiju s udaljenim metastazama 11% bolesnica.(1)
Kako virusni hepatitis ne isključuje rak i obrnuto, čak dapače i uzrokuje u nekim slučajevima i sjelima, tako i dodatno komplicira onkološko liječenje, osobito u kasnijim stadijima dijagnosticiranja.
U nastavku je tekst prognoze liječenja akutnog hepatitisa B, istaknutih stručnjaka u liječenju virusnih hepatitisa:
Prognoza akutnog hepatitisa B dobra je s prestankom aktivnosti procesa u većine bolesnika najkasnije nakon 2 mjeseca. Smrtnost je povišena u bolesnika s malignim bolestima, s cirozom jetre druge etiologije i u koinficiranih delta-virusom. Konačna eliminacija virusa uslijedi u 90-95% oboljelih. Fulminantni oblik bolesti ima visoku smrtnost (do 80%). Prognoza u kroničnih nositelja je dobra, no postoji rizik od razvoja hepatocelularnog karcinoma. Rizik od razvoja ciroze uz kronični hepatitis je oko 20%, a od razvoja hepatocelularnog karcinoma 1-40%. Vjerojatnost razvoja ciroze najveća je u bolesnika s dugotrajnom aktivnom replikacijom HBV-a i u onih inficiranih mutiranim HBV-om. Bolesnici s kompenziranom cirozom imaju kumulativnu petogodišnju stopu preživljavanja >80%. Međutim, približno 25% kompenziranih ciroza dekompenzira se unutar 5 godina od postavljanja dijagnoze, a u 6% se razvije hepatocelularni karcinom. Petogodišnje preživljavanje bolesnika s dekompenziranom cirozom je oko 15%. Terapijska intervencija povećava preživljavanje bolesnika s cirozom. Tako je stopa dekompenzacije jetrene ciroze nakon 3 godine liječenja lamivudinom oko 8%, u placebnoj grupi 20%..(3)
Poznato je da u Republici Hrvatskoj najmanje 65.000 osoba ima kronični virusni hepatitis B ili C, hepatitisom B kronično je inficirano 25.000 osoba, a hepatitisom C oko 40.000 osoba, te je za njih važno ako se već razbole od raka, da se bolest dijagnosticira u najranijoj fazi. Stručna zajednica smatra da osobe kod kojih je i HBV inaktivan trebale kontrolirati svakih 6 mjeseci, jer onkološko liječenje za nositelje virusnih hepatitisa je neizvijesno, inaktivni virus hepatitisa B uslijed onkološkog liječenja – kemoterapijom postaje aktivan.
Postoji cjepivo koje može spriječiti infekciju virusnim hepatitisom B, no ne može se izliječiti, lijekovima kao što su alfa interferon i peginterferon, te raznim antivirusnim lijekovima koji su dostupni, usporiti će se replikacija virusa i usporiti/zaustaviti razvoj komplikacija poput ciroze ili HCC.
Nema cjepiva za hepatitis C, stoga je potrebno smanjiti rizik od izloženosti, no ima i dobrih vijesti, postoje ljekovi sa čak i 90%-tnom mogučnošću izlječenja. Liječenje kroničnog hepatitisa C ima za cilj iskorijeniti virus. To često uključuje kombinaciju pegiliranim interferonom i ribavirinom, tu je i povećano korištenje jakih antivirusnih lijekova, sa i bez interferona. Ljudi s različitim genotipima različito reagiraju na liječenje, neki više uspješno od drugih. (4)
U sprječavanju infekcije virusnim hepatitisom B i C važne su opće i specijalne mjere zaštite
Opće mjere uključuju sprječavanje direktnog (perkutanog) kontakta s krvlju i drugim tjelesnim tekućinama u kojima je dokazan HBV i HCV, kontakt putem sluznica i prijenos kontaminiranog materijala, te onečišćenih predmeta (četkice za zube, bebine boce, igračke, šalice i sl.), uz nadzor nad oboljelima i prijavljivanje bolesti. Mjere zaštite u zdravstvenim ustanovama uključuju nošenje zaštitnih ogrtača, maski, rukavica i naočala, primjenu pribora za jednokratnu primjenu, vlastitog pribora za osobnu higijenu, mjere dezinfekcije, sterilizacije, testiranje krvi, krvnih pripravaka, dobrovoljnih davatelja organa i tkiva, trudnica, eliminaciju svih inficiranih produkata, razvoj najosjetljivijih tehnika za detekciju i eliminaciju sve inficirane krvi, organa i tkiva, primjenu krvi samo od dobrovoljnih davatelja.
Specijalne mjere zaštite obuhvaćaju preekspozicijsku i postekspozicijsku imunoprofilaksu. Primjena cjepiva protiv B-hepatitisa ima tri cilja: prevenciju klinički manifestne bolesti, prevenciju razvoja kroničnog hepatitisa i prevenciju transmisije virusa. Cijepljenje rizičnih populacija u Hrvatskoj počelo je 1994. godine (zdravstveni radnici, bolesnici na hemodijalizi, novorođenčad HBsAg-pozitivnih majki, spolni partneri HBsAg-pozitivnih osoba, osoblje i štićenici zavoda za duševno zaostale osobe, intravenski ovisnici, hemofi ličari). Recentna preporuka je da se bolesnici s kroničnim jetrenim bolestima koji nisu ranije bili u kontaktu s virusima A i B-hepatitisa, također cijepe protiv A i B-hepatitisa. Preporuka je WHO iz 1992. godine da imunizacija protiv hepatitisa B bude integrirana u nacionalne programe cijepljenja u svim zemljama. U Hrvatskoj se od 1999. godine cijepe djeca u VI. razredu osnove škole, a od 2007. cijepi sva novorođenčad u RH. Cjepivo se daje u deltoidni mišić, djeci u gluteus. Nije dokazana interferencija s drugim cjepivima. Jedina prava kontraindikacija za cijepljenje su alergijske reakcije na komponente cjepiva, dok je privremena kontraindikacija akutna febrilna bolest. Cijepi se shemom 0, 1, 6 mjeseci, u novorođenčadi i imunodefi cijentnih osoba shemom 0, 1, 2, 6 ili 12 mjeseci. Nije dokazana veza između cijepljenja rekombinantnom vakcinom i neuroloških komplikacija tipa Guillain-Barréova sindroma i multiple skleroze. Neki čimbenici domaćina (pušenje, debljina, imunodefi cijencija, dob) i neki genski čimbenici mogu utjecati na slabljenje imunosnog odgovora. Nereaktori ( 90%. Istodobno ih treba testirati na HBsAg, antiHBc i IgM antiHBc. Djeci koja su HBsAg i IgM antiHBc- -pozitivna obustavlja se daljnja zaštita, dok se onima koji su negativni nastavlja s cijepljenjem po shemi 1, 2, 6 ili 12 mjeseci. Osobama koje su došle u slučajni kontakt s HBsAg-pozitivnim biološkim materijalom daje se cjepivo po shemi 0, 1, 6 (unutar 24 sata do 7 dana nakon ekspozicije) uz prethodno testiranje i/ili HBIG (do 8 sati nakon ekspozicije). Cijepe se samo HBsAg, antiHBc i antiHBs-negativne osobe. HBIG se daje u dozi od 0,07 ml/kg za odrasle.(3)
Primarni rak jetre
Pod pojmom primarnog raka jetre obično se misli na hepatocelularni karcinom. Većinom se rak jetre očituje nespecifičnim simptomima čime se odgađa dijagnoza. Prognoza je obično loša.
HEPATOCELULARNI KARCINOM
Hepatocelularni karcinom (hepatom) obično se javlja u bolesnika s cirozom jetre a čest je u područjima gdje je visoka incidencija hepatitisa B i C. Simptomi i znakovi su obično nespecifični. Dijagnoza se postavlja na temelju vrijednosti α–fetoproteina (AFP), slikovnih pretraga a ponekad biopsijom jetre. Ponekad se u visokorizičnih bolesnika preporučuje probir s periodičnim određivanjem AFP i ultrazvukom. Prognoza je loša, ali mali lokalizirani tumori se ponekad mogu izliječiti kirurškom resekcijom ili transplantacijom jetre.
Prognoza i liječenje
Osim kad je tumor <2 cm i lokaliziran u jednom režnju jetre, 2–godišnje preživljavanje je <5%. Kirurška resekcija pruža najbolju nadu, ali pogodna je samo u nekim slučajeva kod kojih je tumor malen i lokaliziran. Ostale metode liječenja su hepatalna arterijska kemoembolizacija, intratumorsko injiciranje etanola, krioablacija i radiofrekventna ablacija, ali niti jedan postupak ne daje dobre rezultate. Zračenje i sistemska kemoterapija općenito ne pomažu. Ukoliko je tumor malen, ekstrahepatalna bolest ne postoji i jetrena rezerva je loša, može se razmotriti transplantacija jetre umjesto kirurške resekcije koja općenito daje bolje rezultate.
Osim kad je tumor <2 cm i lokaliziran u jednom režnju jetre, 2–godišnje preživljavanje je <5%. Kirurška resekcija pruža najbolju nadu, ali pogodna je samo u nekim slučajeva kod kojih je tumor malen i lokaliziran. Ostale metode liječenja su hepatalna arterijska kemoembolizacija, intratumorsko injiciranje etanola, krioablacija i radiofrekventna ablacija, ali niti jedan postupak ne daje dobre rezultate. Zračenje i sistemska kemoterapija općenito ne pomažu. Ukoliko je tumor malen, ekstrahepatalna bolest ne postoji i jetrena rezerva je loša, može se razmotriti transplantacija jetre umjesto kirurške resekcije koja općenito daje bolje rezultate.
Prevencija i probir
Vakcinacija protiv HBV može smanjiti incidenciju, osobito u endemskim područjima. Prevencija razvoja ciroze bilo kojeg uzroka također može imati značajan učinak (npr. liječenje kroničnog HCV, rano otkrivanje hemokromatoze, liječenje alkoholizma).
Probir bolesnika s cirozom je razumljiv, premda je ta mjera sporna i nije jasno dokazano da smanjuje mortalitet. Često korišten protokol je mjerenje AFP i pretraga ultrazvukom u intervalima od 6–12 mjeseci. Mnogi stručnjaci također savjetuju probir bolesnika s dugotrajnom HBV infekcijom čak i bez ciroze
Vakcinacija protiv HBV može smanjiti incidenciju, osobito u endemskim područjima. Prevencija razvoja ciroze bilo kojeg uzroka također može imati značajan učinak (npr. liječenje kroničnog HCV, rano otkrivanje hemokromatoze, liječenje alkoholizma).
Probir bolesnika s cirozom je razumljiv, premda je ta mjera sporna i nije jasno dokazano da smanjuje mortalitet. Često korišten protokol je mjerenje AFP i pretraga ultrazvukom u intervalima od 6–12 mjeseci. Mnogi stručnjaci također savjetuju probir bolesnika s dugotrajnom HBV infekcijom čak i bez ciroze
DRUGI PRIMARNI TUMORI JETRE
Fibrolamelarni karcinom, kolangiokarcinom, hepatoblastom i angiosarkom su neuobičajeni ili rijetki. Za postavljanje dijagnoze obično je potrebna biopsija. Prognoza je uglavnom loša. Neki tumori, ukoliko su lokalizirani, mogu se resecirati. Resekcijom ili transplantacijom jetre može se produžiti preživljavanje.
Fibrolamelarni karcinom je jasan oblik hepatocelularnog karcinoma s karakterističnom morfologijom malignih hepatocita uhvaćenih u mrežu lamelarnog fibroznog tkiva. Obično se javlja u mladih odraslih i nije povezan s preegzistirajućom cirozom, hepatitisom B ili C (HBV ili HCV) ili drugim poznatim rizičnim čimbenicima. Vrijednosti AFP–a su rijetko kad povišene. Prognoza je bolja nego kod hepatocelularnog karcinoma i mnogi bolesnici žive nekoliko godina nakon resekcije tumora. (2)
Fibrolamelarni karcinom, kolangiokarcinom, hepatoblastom i angiosarkom su neuobičajeni ili rijetki. Za postavljanje dijagnoze obično je potrebna biopsija. Prognoza je uglavnom loša. Neki tumori, ukoliko su lokalizirani, mogu se resecirati. Resekcijom ili transplantacijom jetre može se produžiti preživljavanje.
Fibrolamelarni karcinom je jasan oblik hepatocelularnog karcinoma s karakterističnom morfologijom malignih hepatocita uhvaćenih u mrežu lamelarnog fibroznog tkiva. Obično se javlja u mladih odraslih i nije povezan s preegzistirajućom cirozom, hepatitisom B ili C (HBV ili HCV) ili drugim poznatim rizičnim čimbenicima. Vrijednosti AFP–a su rijetko kad povišene. Prognoza je bolja nego kod hepatocelularnog karcinoma i mnogi bolesnici žive nekoliko godina nakon resekcije tumora. (2)
Literatura:
1. file:///D:/My%20Documents/Downloads/Nacionalni+program+ranog+otkrivanja+raka+dojke.pdf
NACIONALNI PROGRAM RANOG OTKRIVANJA RAKA DOJKE
4. http://worldhepatitisday.org/en/about-hepatitis
Nema komentara:
Objavi komentar