Zašto ja?
Za početak: zašto baš ja? Zašto sam bio ja taj kojemu su
pronašli hepatitis C? Zašto se to dogodilo baš meni? Ne pijem puno alkohola,
tako da nisam među onima koji su u rizičnoj skupini za oboljenje jetre, čak ne
uzimam niti drogu. Najveća skupina tih, koji su okruženi hepatitisom C je
upravo među narkomanima, zato sam se i pitao od kud meni ta bolest. Međutim
razlog ili uzrok infekcije tim opakim virusom kod mene je lako naći. Rodio sam
se sa bolešću, koja se zove Willebrandova bolest. Postoje tri oblika
Wilbrandove bolesti-lagani, srednji i teži. Ja imam teži
oblik te bolesti, koja mi je prouzročila velike probleme sve do puberteta. Kada
je nastupio pubertet stanje se umirilo i kao takvo uspijevao sam bolest držati
pod kontrolom, što otprilike znači da imam problema s krvarenjem samo jedanput
mjesečno ili čak manje ali to nikad više nije tako veliko krvarenje, kao je to
bilo prije puberteta.
Willebrandova bolest je, isto kao hemofilija, bolest
zgrušavanja krvi, i liječi se primjenom krvnih pripravaka iz krvne plazme.
Tijekom djetinjstva do..., no dobro, cijelog života sam morao uzimati lijekove
izrađene od krvnih pripravaka. Ti lijekovi ili krvni proizvodi prije 1991. nisu
bili testirani na virus hepatitisa C. Prvi testovi za dokazivanje virusa
hepatitisa c su bili dostupni od 1991.godine. Tako se je jednostavno dogodilo
da su se bolesnici koji su bolovali od Willebrandove bolesti, a primili su
krvne pripravke prije 1991.godine zarazili virusom hepatitisa c- tako sam se
zarazio i ja.
U Sloveniji smo se počeli boriti još 1986 godine, kada je
pri Ministarstvu zdravlja ustanovljena posebna komisija za AIDS, koja je odmah
stvorila odgovarajuću strategiju za prevenciju i upravljanje HIV infekcije. U
borbi protiv hepatitisa C smo jedna od prvih država u Europi koja je 1992.
Uvela testiranja među visokorizčnim skupinama (među njima su bili i
hemofiličari) i tako smo uspjeli već na početku 1993. uvesti obvezno testiranje
na svu darovanu krv na virus hepatitisa C.
Dakle to se dogodilo u Sloveniji, da je bilo samo nekoliko
hemofiličara koji su bili zaraženi sa dva virusa. Većina nas je bila
zaražena samo hepatitisom C, neki samo
virusom HIV-a, a neki su nažalost bili zaraženi i sa virusom hepatitisa C i sa virusom
HIV-a. Kad sam bio jako slabe volje, razočaran i žalostan nad činjenicom da sam
i ja zaražen hepatitisom C, u bolnici su mi ljubazno objasnili da budem sretan
jer sam moga biti zaražen i virusom HIV-a.
Želim vam reći da sam se
odmah odlučio za liječenje hepatitisa C, i ozdravljenje je za mene
završilo uspješnim ishodom-najnoviji testovi pokazuju da nisam više zaražen
virusom hepatitisa C. Ovisno o genotipu
virusa (1b) mogućnosti ozdravljenja su bile 45 posto.
Moja liječnica u Ljubljani, prof.Mojca Matičič, je imala
jedan vrlo uvjerljiv argument za mene. Rekla mi je da ne gledamo na mogućnost
ozdravljenja kao 45 posto, nego da gledamo na mogućnost da pružamo tijelu 100
postotnu mogućnost borbe za ozdravljenje. Dakle čak ako i ne budeš u potpunosti
zdrav nakon završetka liječenja,svom tijelu si pružio 100 postotnu mogućnost da
se odhrva bolesti. Upravo taj argument je bi okidač pri mojoj borbi za
zdravlje. Moj um se stim argumentom umirio.
Tako sam se ja odlučio za liječenje, koje je trajalo 48
tjedana ili 336 dana ili 483.840 sati ili 29.030.400 sekundi. Do sekunde sam
točno izračunao, zato jer je to bila jedna od najzanimljivih godina mojega
života. U tom trenu sam popio 2943 tablete i dao sam si 48 injekcije.
Nema komentara:
Objavi komentar