subota, 31. svibnja 2014.

MOJI KOLEGE

U bolnici nije loša ekipa. Više ne hodam okolo kao Zombi, bolje ih gledam i mogu komunicirati. Otprilike znam što me čeka, ali nisam sigurna niti kada, ni je li sigurno da će mi liječenje biti odobreno.



Došla je moja bliska prijateljica i bivša cimerica s posla. Iznenadilo me da su se svi educirali o mojoj bolesti. Nisam ju željela skrivati jer su oni, osim sina, jedina obitelj koju viđam svakodnevno. Međusobno se vrlo dobro poznamo i ne skrivamo puno toga.
Proučavanje hepatitisa nije bio ni u kojem slučaju u negativnom kontekstu. Upravo obrnuto, htjeli su da znaju i da vide mogu li kako sebe mogu zaštititi, a meni pomoći.
Prijateljica mi kaže da su se čak raspitali koliko košta liječenje ukoliko mi ne bude odobreno preko HZZO-a. Još ne znam niti zašto odobravaju ili ne, ni može li se uopće plaćati. No, oni su odlučili sakupljati novce, a ona će dodati ostatak bude li nedostajalo. Prvi sam se puta rasplakala.
Sada sam sigurna da moram ozdraviti. Ako se svi oko mene trude, moram malo i ja uložiti neki napor…



Nina

Nema komentara:

Objavi komentar