Odjel na kojem
leže oboljeli od hepatitisa je prilično živ. Mnogi pacijenti ne leže sve
vrijeme, nego izlaze iz soba, šeću hodnikom i ponekad izlaze pred zgradu.
Obzirom na prirodu bolesti i slabo poznavanje činjenica o njoj u društvu uopće,
međusobno druženje bolesnicima, osim ubijanja vremena, donosi nova saznanja.
Moje znanje o hepatitisu bilo je vrlo ograničeno – virus, jetra, krv, zaraza.
Kraj priče.
Dok sam
očigledno bezglavo lutala hodnikom, zaustavila me mlada djevojka i suosjećajno
pitala jesu li mi nalazi pozitivni. Ne znam ni je li dočekala moj odgovor,
gurnula mi je u ruku knjižicu o hepatitisu. Sjećam se da je rekla: „Neki kažu
da je to malo gore od HIV-a, neki kažu da nije“.
„Dobro“,
zaključila sam, „ovo je prvo što sam čula o tome“. Ne želim paniku, mora da
negdje postoje vjerodostojniji podaci. Uostalom, i s time se nekako živi.
Nina
Nema komentara:
Objavi komentar